Teorija i praksa u traktatu Lo spirito tartiniano“ Tartinijeva u enika Josipa Mihovila Stratica (1728. – nakon 1782.)

Zadarskoj obitelji Stratico, koja je dala brojne uglednike, pripada i skladatelj Josip Mihovil (Giuseppe Michele) Stratico (1728- nakon 1782). koluju i se u Padovi (studij prava), u io je violinu i kompoziciju kod Giuseppea Tartinija (1692- 1770). Njegov skladateljski opus (od, koliko je za sada poznato, preko 300 djela) namijenjen je guda kim instrumentima i stilski je blizak Tartiniju i njegovom krugu. U rukopisu su ostala sa uvana i Straticova dva teorijska spisa Trattato di musica“ i Lo spirito Tartiniano“ koji se uvaju u Biblioteci Marciana u Veneciji. S obzirom na Straticovo djelovanje i kao skladatelja i kao prakti nog glazbenika – violinista, ovaj rad nastoji otkriti odnos teorije i prakse u njegovom traktatu Lo spirito Tartiniano“ (oko 1770) te rezultate uspore uje s Tartinijevim traktatom De’ principi dell’ armonia contenuta nel diatonico genere“ (1767) o ijim tezama Stratico - u enik polemizira na na in dijaloga sa svojim u iteljem - Tartinijem. Naglasak je stavljen na sli nostima i/ili razlikama u stavovima dvojice primarno prakti nih glazbenika koji su, u skladu sa svojim vremenom, imali potrebu pristupiti glazbi i s teorijskog aspekta. Odnos teorije i prakse Stratico odre uje ve raspodijelom uloga u dijalogu: U itelj se jedne strane postavlja kao znanstvenik i ima ulogu branitelja (svojih teorijskih stavova), dok U enik zauzima poziciju glazbenika prakti ara i predstavnik je modernih strujanja. Kroz imaginarni dijalog Stratico otvara samo ona pitanja iz Tartinijevog traktata koja mu se kao praki nom glazbeniku ine korisna: pitanje tzv. terzo suono kao osnove Tartinijevog sustava, problem male sekste u esterostrukom dijatonskom konsonantnom sustavu, izvod dijatonske ljestvice, problem septime u sustavu disonanci i sl.