Autonomija djece u dono？enju medicinskih odluka

Sa？etak Treba li djeci dozvoliti da izraze svoje mi？ljenje o lije？enju ili sudjelovanju u klini？kom ispitivanju? U pro？losti se pretpostavljalo da djeca nisu dovoljno zrela da donose odluke koje utje？u na njihovu dobrobit, stoga se skrbnicima davala mo？ odlu？ivanja umjesto njih. Autor ？e tvrditi da bi se ta praksa trebala promijeniti i da bi djeci trebalo omogu？iti da se uklju？e. Autor navodi P. Grootens-Wiegersova, I. M. Heinova, J. M. van den Broekova i M. C. de Viresova istra？ivanja u pogledu sposobnosti djece, od razvojnih i neuroznanstvenih aspekata da djeca zapravo po？inju spoznavati ono ？to im se svi？a ili ne svi？a, dobro i lo？e... od vrlo rane dobi. Iako su ti procesi postepeni, istra？ivanje nam govori da djeca nisu tako nezrela kao ？to smo prije mislili. Autor, stoga, tvrdi da se dje？ja autonomija mora na neki na？in po？tovati kada se donosi medicinska odluka. Barem im se mora re？i koje su opcije dostupne i tra？iti njihovo mi？ljenje