Ekolo？ko-geografska determiniranost koloniziranja Slavonije u 18. stolje？u

Sa？etak Krajem 17. stolje？a zapo？ela je nova kolonizacija Slavonije koja ujedno ozna？ava i novu fazu antropizacije slavonskog prostora. Ta faza antropizacije trajat ？e sve do modernizacijskih procesa polovinom 19. stolje？a. Novodoseljeno stanovni？tvo najprije se uselilo u brojna opustjelih sela, ali je ve？ 1690-ih zapo？elo i osnivanje novih naselja. Ona koja su napu？tena tijekom Velikog be？kog rata ve？ su se prije u pro？losti dokazala kao dobra za naseljavanje i poljoprivrednu djelatnost, a za novoosnovana naselja tek je vrijeme trebalo dokazati jesu li za to pogodna ili nisu. Stoga je za ovo razdoblje antropizacije i naseljavanja Slavonije naro？ito znanstveno zanimljivo i va？no promatrati sudbinu novoosnovanih naselja. Naseljenici su u Slavoniju dolazili iz raznih krajeva – ponajvi？e iz Bosne i Srbije, ali i iz Like i Gorskog kotara, sredi？nje Hrvatske te iz Ba？ke i Baranje. Zabilje？ena su i doseljavanja njema？kih kolonista, ali u relativno malom broju. U ovome radu analiziraju se okolnosti koloniziranja ？umskog kraja ？akova？kog vlastelinstva te kolonizacija Nijemaca u Osijek i Rumu. Ta dva primjera kolonizacije Slavonije egzemplarni su tipovi naseljavanja ？umskog i ravni？arsko-mo？varnog podru？ja te pokazuju stvarne utjecaje ekolo？ko-geografske uvjetovanosti koloniziranja Slavonije u 18. stolje？u, odnosno u kolikoj je mjeri kolonizacija bila odre？ena prostorom i biljnim pokrovom (？umama), ali i op？im zdravstvenim (ne)prilikama koje su utjecale na uvjete ？ivota, ponajvi？e prisutno？？u malarije u mo？varnim podru？jima