Zna？aj Ljudevita Modeca u povijesti hrvatske pedagogije

Sa？etak Na temelju uvida u sadr？aj rukopisne ostav？tine, ？lanaka i monografija Ljudevita Modeca (1844.–1897.), u ？lanku je istra？en i obra？en Modecov zna？aj u povijesti hrvatske pedagogije. Modec je bio prvi moderni hrvatski metodi？ar. Obrazovao se na preparandiji u Pragu, ？to mu je omogu？ilo ？irenje modernih srednjoeuropskih pedago？kih tendencija u brojnim hrvatskim gradovima, naro？ito u Zagrebu, Petrinji i Osijeku. Posebnost Modecova metodi？kog rada o？itovala se u tome ？to je primjenjivao teolo？ki i herbartovski pedago？ki pristup, pri ？emu se ？e？？e opredjeljivao za teolo？ki pristup. Takav pristup prepoznao je kao sredstvo za kvalitetan razvoj individualnog morala. U svojim ？lancima Modec je naj？e？？e pisao o osobitostima metodike, dok je u monografijama naj？e？？e tuma？io metodi？ku praksu. U ovom ？lanku ukratko su prikazana pedago？ka, dakle metodi？ka obilje？ja njegovih djela. Pritom isti？em da je Modec prilikom pou？avanja njegovao deduktivni pristup. U svojim tekstovima ？esto je poticao na domoljublje. Uzrok tome bile su povijesno-politi？ke okolnosti u kojima se hrvatski narod nalazio tijekom druge polovice 19. stolje？a (ma？arizacija, germanizacija, centralizacija, neoapsolutizam), ？to je, uostalom, i uzrokovalo njegovo latentno politi？ko usmjerenje prema Star？evi？evoj Stranci prava