Mala tijela u velikom svijetu: antropo-ornitomorfni privjesci ？eljeznog doba Caput Adriae

Sa？etak Privjesci su u ？ovjekovoj percepciji i estetici oduvijek imali iznimno va？nu ulogu. Kao nositelji informacija, odnosno kao medij odre？ene metafori？ke poruke ve？inom se interpretiraju u tradiciji razvijenih komunikacijskih odnosa u sustavu vrijednosti razli？itih kulturnih i dru？tvenih poredaka. Antropo-ornitomorfni privjesci gornjojadranske kulturne regije (Caput Adriae) s pripadaju？im zale？em bili su tijekom kraja starijega ？eljeznog doba nesumnjivo pristupa？an znak ali i simbol. U ovom radu podrobna pozornost posve？ena im je glede tipolo？ko-stilske i kronolo？ke klasifikacije, pri ？emu su vrednovani dostupni arheolo？ki i kulturni konteksti na ？irem europskom prostoru. Sukladno okolnostima, pokatkad im je definirana i namjena, a njihovo kori？tenje pokazalo se u dinami？nim i ambivalentnim ideolo？ko-semanti？kim strukturama. S obzirom na likovni koncept znak–simbol, privjesci su ikonografski i simboli？ki interpretirani. Zaklju？eno je kako su ta ？mala tijela”, kao metafora androgenog s idejom apotropejskog i profilakti？kog, bila u ？velikom svijetu” trenuta？no vizualno (neverbalno) razumljiva, (kognitivno) priznavana i (kulturno) ？iroko prihva？ena poput korespondenta u neposrednom opho？enju slo？enih i zapletenih me？uodnosa izme？u ljudi i dru？tava