Turcizmi u ？asopisu Kr？？anska obitelj (1900. – 1904.)

Sa？etak Turcizmi – rije？i turskoga, arapskoga, perzijskoga i gr？koga podrijetla, orijentalizmi – prisutni su u hrvatskim (posebno ？tokavskim) govorima kao posljedica geografskih, povijesnih i kulturolo？kih dodira s turskim jezikom. Rad prije svega promatra danas manje frekventne, pa i sasvim arhai？ne turcizme i egzotizme, koji su bili u uporabi me？u katoli？kim seoskim pu？anstvom na po？etku dvadesetoga stolje？a. Ogledni primjerak je bosansko-hercegova？ki, mostarski, mjese？nik Kr？？anska obitelj, pou？ni i zabavni list za hrvatski katoli？ki puk, a ujedno i glasilo hrvatskih selja？kih ？kola, koji su ure？ivali i tiskali hercegova？ki franjevci (1900. – 1920., 1938. – 1944.). Sa stajali？ta lingvisti？kih istra？ivanja valja ukazati na ？injenicu da ovaj ？asopis po？inje izlaziti dvadesetak godina nakon ？to je Austro-Ugarska zaposjela Bosnu i Hercegovinu (1878.) i da se ovdje promatra prvo petogodi？te ？asopisa, tj. dok ga ure？uje Radoslav Glava？, st. (1867. – 1913.). Turcizmi se najvi？e pojavljuju u pripovijetkama iz ？ivota na selu. Prona？eno ih je 167 i nekolicina rije？i za koje nije sigurno podrijetlo, ？to je s ponavljanjima do najvi？e 0,05 % ukupnoga broja svih rije？i u ？asopisu. S obzirom na vrstu rije？i, prevladavaju imenice (88 %), a s obzirom na materiju na koju se odnose, prete？no su rije？i vezane uza stanovanje i privredu (21 %), vojsku i administraciju (18 %) te razli？ite apstraktne rije？i (37 %). Sama prisutnost tu？ica u ？asopisu pokazuje kako uredni？tvo jeziku ne pristupa ？istunski, a njihova nevelika brojnost i uz rije？ napisan i prijevod upu？uju na svijest urednika da su to ipak strane rije？i