Bo？ja pravednost: sposobnost ？ivljenja u svetosti

Sa？etak Svrha ovoga ？lanka jest pru？iti uvid u to do koje mjere na？e poimanje koncepta dikaiosyne theou oblikuje na？in na koji sebe poimamo kao kr？？ane, koji predstavljaju Tijelo Kristovo i ？ive u svetosti. Pod sna？nim utjecajem Poslanice Rimljanima razumijemo svetost kao ？ivljenje u pravilnom odnosu s Bogom, a pravednost kao prakti？nu posljedicu tog odnosa. Svetost, kao unutarnja Bo？ja priroda, o？ituje se kao Bo？ja pravednost, koja se pak ostvaruje kroz Bo？je spasiteljsko djelovanje. Me？utim, u svjetlu Krista i Njegove ？rtvene smrti te uskrsnu？a, relacijske i eshatolo？ke dimenzije koncepta dikaiosyne theou name？u se kao presudne. Ovaj koncept stoji u samom sredi？tu Pavlova evan？elja i pretpostavlja vi？e slojeva zna？enja, a prije svega Bo？je otkupiteljsko i spasiteljsko djelovanje, ali tako？er i Bo？ju zavjetnu vjernost te restorativnu pravdu koja je dostupna svakome. ？ira se perspektiva koncepta dikaiosyne theou otvara putem Isusove odanosti i poslu？nosti Ocu pri ispunjavanju kona？ne svrhe spasenja. Za nas to zna？i ？ivot koji podrazumijeva trajnu transformaciju na sliku Boga i samoostvarenje kroz odnos s Njim te s bli？njima u eshatolo？koj perspektivi. Kr？？anska je etika duboko ukorijenjena u konceptu dikaiosyne theou, a kr？？anski na？in ？ivota predstavlja njegov nezaobilazni prakti？ni izri？aj. Ljudi koji ？ive u autenti？noj kr？？anskoj zajednici obilje？eni su Bo？jom pravedno？？u koja se izra？ava kao kolektivna agape, pri ？emu su progresivno preobra？avani prisutno？？u i djelovanjem Duha Svetoga te svjesno uranjaju u kontinuirani proces otkrivanja uvijek novih mogu？nosti afirmiranja Bo？je pravednosti. Stoga, kr？？anska je vjerska zajednica po svojoj naravi nu？no inkluzivna