|
- 2019
Kardiomiopatije u djece – Dana?nja stajali?ta i na?a iskustva Hrvatska retrospektivna epidemiolo?ka studija 1988. – 2016.Keywords: KARDIOMIOPATIJE – dijagnoza, epidemiologija, klasifikacija, lije?enje, DILATACIJSKA KARDIOMIOPATIJA – epidemiologija, etiologija, dijagnoza, lije?enje, HIPERTROFI?NA KARDIOMIOPATIJA – epidemiologija, etiologija, dijagnoza, lije?enje, RESTRIKCIJSK KARDIOMIOPATIJA – epidemiologija, etiologija, dijagnoza, lije?enje, ARITMOGENA KARDIOMIOPATIJA DESNE KLIJETKE – epidemiologija, etiologija, dijagnoza, lije?enje, ELEKTROTERAPIJA, KARDIOKIRUR?KI ZAHVATI, TRANSPLANTACIJA SRCA, ISHOD LIJE?ENJA, HRVATSKA – epidemiologija, RETROSPEKTIVNE STUDIJE, DJECA Abstract: Sa?etak Uvod: Na kardiomiopatije (KM) otpada 3 – 5% svih bolesnika za koje se skrbe pedijatrijski kardiolozi. Nalaze se u svim dobnim skupinama, od fetalne do adolescentne dobi, a u timskom radu obuhva?aju uz kardiologiju vi?e pedijatrijskih supspecijalnosti (neurologija, metabolizam, genetika). Zbog novih spoznaja i mogu?nosti lije?enja stupanj pre?ivljenja sve je vi?i. Cilj: Primarni je cilj prikazati KM-e opse?nom retrospektivnom epidemiolo?kom studijom prema suvremenoj klasifikaciji, primjenom najnovijih dijagnosti?kih metoda i terapijskih pristupa te pro?imanjem s ostalim supspecijalnostima. Sekundarni je cilj pokazati da kardiomiopatije vi?e nisu ?rijetke, neva?ne i neizlje?ive“, nego su ?este, va?ne i lje?ive. Rezultati studije: U razdoblju od sije?nja 1988. do prosinca 2016. (28 godina) u Referentnom centru za pedijatrijsku kardiologiju Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb hospitalizirano je 315 bolesnika s dijagnozom kardiomiopatije, 183 mu?kog (58,1%) i 132 ?enskog (41,9%) spola. U tri razli?ita razdoblja (10 godina, 12 godina, 6 godina) slu?ili smo se klasifikacijom KM-a iz 1996. godine. Sva tri razdoblja imaju obilje?ja populacijske, a posljednja dva imaju obilje?ja i klini?ke epidemiolo?ke studije. U sva tri razdoblja naj?e??a je dilatacijska kardiomiopatija (DKM) (42,5%), a slijede hipertrofi?na (HKM) (37,1%) i restrikcijska (RKM) (6,7%). Njihovi su relativni odnosi u stalnoj ravnote?i. Uo?ava se znatan porast entitetskih oblika: aritmogena desnoventrikularna kardiomiopatija (ADVKM) i nekompaktna kardiomiopatija (NKKM), i to od 5,8% (1988. – 1998.) na 16,2% (2010. – 2016.). Smanjen je broj KM-a nepoznata uzroka: kod DKM-a 24,4%, a kod HKM-a tek 18,8%. U posljednjih 18 godina zabilje?ili smo smrtnost od 7,4% (14/194), od ?ega 50% (7/14) otpada na DKM. Rezultat je to timskog rada, ciljane medikamentne terapije, elektroterapije (elektrostimulator – ES, sr?ana resinkronizacija – CRS, implantabilni kardioverterski defibrilator – ICD) i kardiokirur?ke terapije (operacija prema Morrowu, zaom?avanje (engl. banding) plu?ne arterije – PAB), uklju?uju?i i presadbu srca od 2011. godine (8 bolesnika). Zaklju?ak: Kardiomiopatije su nakon priro?enih sr?anih grje?aka najte?e bolesti u skrbi pedijatrijskog kardiologa, nala?u skladan timski rad vi?e skupina stru?njaka te svladavanje brojnih dijagnosti?kih i terapijskih metoda. Dilatacijske kardiomiopatije naj?e??i su uzrok smrti i naj?e??a indikacija za presadbu srca u djece
|