Propas Salone

Sa？etak Posljednji dani ili propast Salone historiografska je tema koja privla？i povjesni？are i arheologe od po？etka 20. stolje？a. Ozbiljno je raspravljanje potaknuo F. Buli？ kad je, 1906. godine, objavio raspravu Sull’anno della distruzione di Salona, vjerojatno potaknut pisanjem N. Nodila koji je godinu prije, u Historiji srednjega vijeka, knj. III. napisao poglavlje Solin razoren. Time je otpo？eo interes za obja？njenjem doga？aja povezanih uz propast Salone koje su opisali bizantski car Konstantin Porfirogenet i tri stolje？a poslije njega, na podosta sli？an na？in, splitski arhi？akon Toma. U historiografiji se tada tra？ila godina ili desetlje？e kad se to dogodilo. Zbog Buli？eve podrobne analize pripovijedanja one dvojice, a njegova osobnog ugleda i znanstvenoga autoriteta, dugo nije bilo ozbiljna razloga kakvom druk？ijem obja？njenju, ？ak ni domi？ljanju. Pretpostavljalo se da je Salona nastradala u napadu ？nepreglednih masa Avara i Slavena” koji su provalili u Dalmaciju, poru？ili gradove i opusto？ili je. Autor u ovom radu ponovno upozorava na nesporni kontinuitet ？ivota na ？irem podru？ju Salone (o ？emu je vi？e puta pisao), a sli？no tome i na drugim sli？nim podru？jima (naprimjer na zadarskome ili dubrova？kome), jer ih kao ni Salonu nije zadesila ona zami？ljena tragi？na ru？ila？ka sudbina. Ta, naime, nigdje nije materijalno, arheolo？ki pokazana i dokazana, kao ？to nije uo？en i dokazan boravak ？nepreglednih masa” doseljenika, pretpostavljenih Slavena i Avara. Analizom pripovjednih i arheolo？kih izvora, te komentiranjem suvremenih povjesni？ara, autor pretpostavlja, a zatim i obrazla？e da je Salona polagano ？propadala”, jer su je gra？ani slute？i opasnost postupno napu？tali i preseljavali se u Dioklecijanovu pala？u i na obli？nje otoke. Organizirav？i svjetovnu i crkvenu vlast u novom sjedi？tu, postavili su temelj gradu Spalatumu, nastalom u carevoj Pala？i i u njezinu prethodniku, naselju Aspalathosu. Time je Salona prestala postojati kao grad, a njezine funkcije, civilne i vjerske, pomalo su preseljene u Spalatum