Stvaranje granica Dalmatinska ？linea Nani？ i obrana solinske utvrde

Sa？etak Iako su na kraju Kandijskoga rata glavni diplomatski napori i Osmanlija i Venecijanaca bili usmjereni prema egejskim otocima, i Dalmacija je bila u ？ari？tu pozornosti obiju sukobljenih strana. Venecijanci su poku？avali svoje ogromne gubitke na Sredozemlju nadoknaditi osvajanjem ve？ih dijelova teritorija u Dalmaciji. Kontrola solinske i drugih dalmatinskih utvrda, izme？u ostaloga, omogu？avala je brodovima Republike sv. Marka slobodan pristup i kretanje po sigurnom ？venecijanskom？ moru, koje je Serenissima tradicionalno smatrala svojim legitimnim i isklju？ivim posjedom. ？tovi？e, imala je i odre？eni ？kopneni？ interes poti？u？i promet s osmanskim podanicima. U kontekstu tako delikatne situacije, rad dragomana Venecijanske Republike (posebno Tomassa Tarsije i Ambrogia Grilla) pokazao se bitnim u manevriranju i no？enju s osmanskim varkama. Zapravo, veliki vezir i njegov veliki dragoman Panaiotis Nikousios poku？avali su manipulirati tijekom pregovora o odre？ivanju granica kako bi smanjili mleta？ke akvizicije i, iznad svega, u？inili beskorisnim osvajanje Klisa, ？vrata？ u Bosnu. Posegnuv？i za grubom smicalicom, prvi ministar Divana poku？ao je oduzeti Republici solinsku utvrdu koja je, smje？tena strate？ki izme？u splitske scale i Klisa, omogu？avala neometan prolaz robi iz splitske luke u balkansko zale？e i obrnuto