U POTRAZI ZA KOMPETENTNIM GOVORNIKOM

Sa？etak Svako istra？ivanje naglasne stvarnosti po？iva na oslu？kivanju govorne prakse, a ono se ograni？ava na odre？ene skupine ？lanova jezi？ne/govorne zajednice. U radu se razmatra pitanje tko su kompetentni govornici suvremenoga hrvatskog jezika. Dosada？nja ortoepska istra？ivanja u kroatistici spominju ？iri raspon naziva za anketirane sudionike u razli？itim tipovima ortoepskih istra？ivanja, kao ？to su: modelski govornici, idealni govornici, profesionalni govornici i sl. Upravo takvo razli？ito nazivanje zahtijeva da se izbistri terminologija i da se jasnije nazna？i koga se oslu？kuje u istra？ivanjima ortoepske norme. Kao odgovor na to pitanje nudi se shema govornikovih kompetencija sastavljena na temelju triju glotodidakti？kih modela, a koja ide putem od jezi？ne prema komunikacijskoj kompetenciji. Pritom je va？no i to da (situacijski) kompetentni govornici prilago？avaju svoj izraz i situaciji i slu？aocu, pri ？emu normativna korektnost ne samo da nije presudna nego katkad stvara i buku u komunikacijskome kanalu. Drugim rije？ima, kompetentan govornik nije onaj koji bez iznimke slijedi kodificirana pravila i ogledni je primjer normativno uzorna govora, nego onaj koji se uspje？no snalazi u raslojavanju jezi？ne, odnosno, konkretno, govorne stvarnosti