Mogu？nosti unaprje？enja prepoznavanja osoba primjenom kognitivnih tehnika intervjuiranja svjedoka

Sa？etak Rad inklinira sveobuhvatnom razmatranju teorijsko-empirijskih postulata na kojima se temelji primjena kognitivnog intervjua prilikom provo？enja radnje saslu？anja svjedoka, uklju？uju？i i prepoznavanje osoba kao poseban oblik ove radnje. Osnovne nau？ne presumpcije nala？u da kognitivni intervju implicira primjenu u？inkovitih i neinvazivnih tehnika intervjuiranja koje podsti？u i unaprje？uju memorijske procese svjedoka, te im stoga omogu？avaju da se prisjete ？irokog opusa detalja vezanih za krivi？no djelo ？ije izvr？enje su promatrali. Zna？ajan dio pomenutih detalja vrlo ？esto referira na izgled u？initelja krivi？nog djela, iz ？ega proizlazi pretpostavka da ove tehnike mogu imati odre？ene implikacije i na u？inkovitost radnje prepoznavanja osoba. Imaju？i u vidu prethodno navedeno, primarni cilj ovog rada jeste identificirati prednosti kognitivnog intervjua u odnosu na konvencionalne tehnike saslu？anja svjedoka, posebno u slu？ajevima kada kognitivni intervju sa svjedokom prethodi izbornom prepoznavanju osoba. U tom kontekstu, razmotrene su i neke varijacije kognitivnog intervjua kao ？to su holisti？ki kognitivni intervju i ？intervju zatvorenih o？iju“