Svjedok po ？uvenju i dopustivost njegova iskaza u sistemu kaznenog postupka SAD

Sa？etak Svjedok po ？uvenju i pitanje dopustivosti njegova iskaza u okviru su？enja predstavlja jedno od, kako se to ？esto navodi u ameri？koj pravnoj literaturi, najkompliciranijih i najslo？enijih pitanja ameri？kog dokaznog prava. Iako je u na？elu izvo？enje ovog dokaza zabranjeno, zbog njegova negiranja ustavnih odredbi kojima se garantira pravo na konfrontaciju, (suo？enje), a prema kojima ？e: ？optu？enik u？ivati prava...da se konfrontira svjedocima optu？be” ameri？ko dokazno pravo ipak dozvoljava u jednom broju limitiranih slu？ajeva odre？ene iznimke te time i njegovu dopustivost u postupku. Procesno-pravni razlozi postojanja navedene zabrane uzimanja iskaza svjedoka po ？uvenju proizilaze iz nemogu？nosti da se osoba koja je davatelj izvorne izjave podvrgne unakrsnom ispitivanju, ？ime se onemogu？ava provjera autenti？nosti njenih tvrdnji i kredibilitet svjedoka. Vrhovni je sud SAD-a, me？utim, u nekoliko predmeta, utvrdio da u odre？enim okolnostima nemogu？nost, da se osoba koja je davatelj izvorne izjave podvrgne unakrsnom ispitivanju, ne？e predstavljati i kr？enje klauzule konfrontacije ？to ？e za posljedicu imati i pravnu valjanost takvog dokaza u postupku. Pored op？ih razmatranja o zabrani ispitivanja svjedoka po ？uvenju u ameri？kom pravu, fokus autora je upravo na analizi iznimki od tog pravila, kao i razloga koji su ameri？ki pravni sistem doveli do usvajanja navedenih rje？enja. Iako, navedena zabrana, nije na？la zna？ajnije mjesto u sistemima kaznenog postupka civilne pravne tradicije, autori su stava da izu？avanje mehanizama zabrane saslu？anja svjedoka po ？uvenju u ameri？kom pravu mo？e biti od zna？aja za budu？i razvoj kaznenog procesnog prava zemalja Jugoisto？ne Evrope naro？ito, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Ovo posebno iz razloga vrlo primjetne sklonosti zakonodavaca u ovim dr？avama da se opredjeljuju za procesna rje？enja koje je generiralo obi？ajno pravo nasuprot svom civilno-pravnom naslije？u