STAVOVI RODITELJA I ODGOJITELJA O OBLICIMA SURADNJE I PARTNERSTVA U DJE？JEM VRTI？U

Sa？etak Na obitelj su oduvijek, u ve？oj ili manjoj mjeri, utjecale gospodarske promjene, a uslijed napretka ？ovje？anstva dolazi do promjene na osobnom planu roditelja u smislu potreba za novim poslom, obrazovanjem, statusom u dru？tvu i sl. Bez obzira na to jesu li potrebe egzistencijalne, emocionalne ili fiziolo？ke, one mijenjaju na？in ？ivljenja roditelja, ali i djece. S javljanjem potreba za institucionaliziranim obuhvatom djece u odgojno-obrazovnim ustanovama dogodile su se i neke promjene na obiteljskom i gospodarskom planu, ？to je dovelo do promjena u radu institucija. Modernizacija je ostavila trag i na obrazovanju roditelja koji su sada informiraniji i upu？eniji u dje？ji razvoj te iziskuju vi？e vremena i pa？nje stru？nih djelatnika. Kako bi se adekvatno odgovorilo potrebama roditelja profesionalni rad odgojitelja s roditeljima do？ivljava promjene. Nastojimo li djeci osigurati kvalitetniji i lak？i boravak u ustanovama, bitna je uspostava suradni？kih odnosa roditelja i odgojitelja. Istovremeno, uspostavljanje partnerskog odnosa sa stru？njacima ustanove od roditelja iziskuje razumijevanje, toleranciju, vrijeme, trud, ali i istinsku ？elju i namjeru u uspostavi i provedbi. Cilj ovog istra？ivanja bio je ispitivanje percepcije i stavova roditelja i odgojitelja o me？usobnoj suradnji u svrhu pobolj？anja i daljnjeg razvijanja partnerskog odnosa. Istra？ivanje je provedeno na uzorku od 237 ispitanika, 129 roditelja te 108 odgojitelja. Rezultati istra？ivanja pokazuju preklapanje mi？ljenja obje skupine ispitanika o individualnom razgovoru kao najadekvatnijem modalitetu suradnje odgojitelja i roditelja. Tako？er je uo？eno da se od modaliteta suradnje najvi？e prakticiraju standardni oblici komunikacije (oglasni kuti？i, roditeljski sastanci i dr.) dok roditelji pri？eljkuju modernizaciju modaliteta (komunikacija putem dru？tvenih mre？a, grupa i sl.)