OBJEKTIVNO IZVJE？TAVANJE I KRIZNO KOMUNICIRANJE KAO DRU？TVENO ODGOVORNO PONA？ANJE. STUDIJA SLU？AJA: GLAS KONCILA O ？HERCEGOVA？KOM SLU？AJU“ 1968. – 1971. GODINE

Sa？etak U godinama nakon odr？avanja Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 1965.) ？ivot Katoli？ke Crkve u svijetu, pa tako i na podru？ju tada？nje Jugoslavije, bio je obilje？en brojnim napetostima i sukobima me？u predstavnicima crkvene hijerarhije te pojedinih sve？eni？kih i vjerni？kih krugova. Od kraja 1967. i po？etka 1968. g. katoli？ki list Glas Koncila o tim tzv. ？slu？ajevima“ sve je ？e？？e i otvorenije izvje？tavao: najprije o onima u zemljama zapadne Europe, a od kraja 1968. g., upravo s tzv. ？Hercegova？kim slu？ajem“, po？eo je otvoreno pisati i o slu？ajevima u doma？oj Crkvi, odnosno u Crkvi u hrvatskome narodu (？？akova？ki slu？aj“, ？Rije？ki slu？aj“, ？Zadarski slu？aj“). To je nailazilo na razli？ite reakcije, kako pozitivne tako i negativne, dijela ？itatelja i predstavnika crkvenih vlasti. U svome radu/izlaganju, na temelju provedene kvalitativne analize sadr？aja ？lanaka Glasa Koncila o ？Hercegova？kom slu？aju“ od 1968. do 1971. g., autor prikazuje kako je tada？nje uredni？tvo lista svoju odluku da otvoreno izvje？tava o svim, pa i ？skandaloznim“ doga？ajima u Crkvi, argumentiralo i danas vrlo aktualnim na？elima novinarske struke, ali i kriznoga komuniciranja: prava (op？e, ali i crkvene) javnosti na informaciju, preuzimanja kontrole i komuniciranja u krizi, jasnoga prezentiranja informacija itd. Kako se u radu zaklju？uje, vjerojatno je (i) takvim pristupom prema doga？ajima u vlastitoj organizaciji (Crkvi) list stekao vjerodostojnost i velik utjecaj u tada？njoj javnosti, jer je upravo u tim godinama, krajem 1960- ih i po？etkom 1970-ih, dosegao i najve？e naklade u svojoj povijesti