Geneza i kontekst politi？ke komunikacije u Hrvatskoj na referendumu o ？lanstvu u Europskoj uniji iz 2012. i na europskim izborima iz 2013. i 2014. – ？etvrt stolje？a izme？u nacionalnih i europskih tema

Sa？etak Hrvatska nije samo trenuta？no posljednja dr？ava koja je postala punopravnom ？lanicom Europske unije, nego je i njezina jedina ？lanica u povijesti ？iji su bira？i dvije godine zaredom, 2013. i 2014., birali svoje zastupnike u Europski parlament. Doda li se tomu da je u Hrvatskoj 2012. odr？an referendum o pristupanju zemlje Europskoj uniji, mogu？e je zaklju？iti da se dosad ni u jednoj ？lanici Unije njezini bira？i nisu tako u？estalo izja？njavali o europskim politi？kim temama. Zna？i li to da su hrvatski bira？i ？najeuropskiji“ kad je rije？ o politi？koj komunikaciji vezanoj uz europske teme na neposrednim izja？njavanjima volje i preferencija? Ili je i u Hrvatskoj zabilje？ena ta pojava da su europske izbore, a prije toga i referendum, politi？ke stranke i sudionici na izborima iskoristili za stavljanje nacionalnih politi？kih, ekonomskih i dru？tvenih tema u prvi plan? Temeljem iskustava s izbora za Europski parlament u Hrvatskoj politi？ka komunikacija pokazuje i zajedni？ki europski trend i specifi？no hrvatsko obilje？je. Kao i u ve？ini ？lanica Europske unije, na europskim izborima iz 2004. i 2009. i u Hrvatskoj su uo？i izbora za Europski parlament dominirale nacionalne teme u politi？koj komunikaciji i profiliranju sudionika na izborima. Hrvatska je pak specifi？na utoliko ？to je u smislu politi？ke komunikacije klju？nu ulogu u promicanju europskih tema i va？nosti Europskog parlamenta kao tijela za koje se glasa na izborima iz 2013. i 2014. preuzela izborna administracija na ？elu s Dr？avnim izbornim povjerenstvom. Ta dva komunikacijska pristupa izborima – nacionalni, od strane politi？kih stranaka, i europski, od strane tijela koja provode izbore – rezultirala su iz europskih izbora u svojevrsne miniparlamentarne izbore