Stambene karijere u Hrvatskoj: od samoupravnog socijalizma do krize financijskog kapitalizma

Sa？etak Visok udio ku？evlasni？tva malo govori o tome na koje na？ine pojedinci i ku？anstva u Hrvatskoj rje？avaju svoje stambeno pitanje, a krossekcijski podatci o strukturi stambenih statusa, stambenim politikama te predtranzicijskim istra？ivanjima stambene opskrbe daju nedostatne odgovore na to pitanje. Oslanjaju？i se na koncepte stambenog statusa, stambene tranzicije i stambene karijere te na periodizaciju dominantnih sustava stambene opskrbe od 1975. do 2015., u radu adresiramo sljede？a pitanja: prvo, koji su dominantni oblici stambenih tranzicija u Hrvatskoj, drugo, kako su stambene karijere povezane s ishodi？nim statusima te tre？e, koji su dominantni obrasci stambenih karijera u Hrvatskoj. Navedena pitanja potom dovodimo u odnos s obilje？jima stambene opskrbe u pojedinim razdobljima te ih, naposljetku, razmatramo iz perspektive me？ukohortnih razlika. Rad se temelji na analizi retrospektivnih anketnih podataka o stambenim karijerama koriste？i metode povijesti doga？aja (eng. event history) i analize sekvence. Anketiranje je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku (N=1000) u sklopu IPSOS Pulsovog Omnibus istra？ivanja u studenome 2016. godine. Analiza je usredoto？ena na identifikaciju obrazaca stanovanja u Hrvatskoj te na prikaz stambenih karijera pojedinaca u razdoblju socijalizma i postsocijalizma (1975. – 2015.). Kroz cijelo promatrano razdoblje dominira obiteljski tip stambene samoopskrbe, slijede stambene tranzicije s osloncem na tr？i？nu opskrbu, ？iji je broj u porastu, a perzistentno su najmanje zastupljeni, i do razdoblja krize gotovo i？？eznuli, socijalizirani modaliteti tranzicija. Stambene tranzicije iz roditeljskog doma po？inju kasno, a trajanje jednom otpo？etih stambenih statusa, napose onih vlasni？kih, vrlo je dugotrajno. Stambene karijere relativno su jednostavne te u ve？ini slu？ajeva vode vlasni？tvu ku？e ili stana, ？esto kroz ostanak u roditeljskoj nekretnini