Klju？ni momenti jugoslavenske i hrvatske diplomacije od 1941. do 1956.

Sa？etak Autor nastoji dati uvid u klju？ne momente jugoslavenske i hrvatske diplomacije od napada sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju u travnju 1941. do sovjetske intervencije u Ma？arskoj u studenom 1956. godine. U radu su prezentirani svi klju？ni doga？aji diplomatske povijesti za vrijeme Drugog svjetskog rata i prvih deset godina FNRJ, s naglaskom na najva？nijim akterima u pojedinim diplomatskim akcijama. Predstavljene su tri glavne struje diplomacije za vrijeme rata u kojima su sudjelovali hrvatski predstavnici: diplomacija izbjegli？ke vlade, partizanska diplomacija te usta？ka diplomacija. Nakon Drugog svjetskog rata vanjska politika nove Jugoslavija bila je u potpunosti oslonjena na Sovjetski Savez, no kako je postalo o？igledno da se Blok ne？e voditi kao dru？tvo sli？nih, nego poslu？nih, dolazi 1948. godine do isklju？enja Jugoslavije iz Informbiroa. Nakon Staljinove smrti novo je sovjetsko rukovodstvo nastojalo normalizirati odnose s Jugoslavijom, prvo Beogradskom, a potom i Moskovskom deklaracijom. U radu je istaknuta va？nost me？unarodnog polo？aja Jugoslavije te njezin odnos prema velikim silama. Taj je odnos potrebno razmatrati u sklopu cjeline me？unarodno-politi？kih zbivanja izme？u blokova u kontekstu Hladnoga rata. Prema tomu, svrha je rada, izme？u ostalog, ukazati na va？nost prvih deset godina nove Jugoslavije, unutar kojih se dogodilo gotovo sve ？to ？e desetlje？ima obilje？avati jugoslavenski socijalizam i znatno utjecati na pravac i razvoj me？unarodnih odnosa uop？e