？tovanje sv. Josipa u hrvatskoj crkveno-pu？koj ba？tini

Sa？etak U radu se govori o ？ivotu sv. Josipa Nazare？anina, mu？a Djevice Marije i nenaravnoga oca Isusa Krista. Evan？elja ne navode nijednu njegovu rije？, a ono ？to znamo o njemu sadr？ano je uglavnom u prva dva poglavlja Matejeva i Lukina evan？elja. Hrvatski sabor je 1687. godine proglasio sv. Josipa za？titnikom Hrvatskog kraljevstva, a time i cijelog hrvatskog naroda. Za？titnik je mnogih dr？ava, gradova, sveu？ili？ta, bolnica, ？kola, crkava i drugih institucija. Tako？er je za？titnik je obitelji, o？eva, djece, mlade？i, siro？adi, djevi？anstva i ？isto？e, za？titnik dobre smrti, kona？i？ta i onih koji ih tra？e, putnika i prognanika, drvosje？a, kolara, tesara, stolara, radnika i obrtnika, in？enjera, doseljenika, umiru？ih i grobara. Svetkovina Sv. Josipa u hrvatskoj crkveno-pu？koj ba？tini slavi se pobo？nostima, zavjetima, devetnicama, trodnevnicama, procesijama, svetim misama, pu？kim slavljima. Za vrijeme turske okupacije hrvatske katoli？ke djevojke u dobi od 13 do 16 godina vr？ile su obred kri？i？anja (tetoviranja kri？eva na rukama i/ili ？elu i/ili prsima). Hrvatski katoli？ki mladi？i kri？eve su tetovirali na ramenima da bi ih trajno podsje？ali na njihovo podrijetlo i vjeru u slu？aju da ih Turci odvedu u janji？are. Hrvatski katoli？ki puk i sada od svojih predaka pamti i kazuje usmene lirske pjesme o sv. Josipu. Kao vi？estrukom za？titniku narod mu upu？uje starinske molitve koje su molile na？e davno upokojene pramajke i na？i prao？evi. Sv. Josipu se vjernici preporu？uju u zajedni？kim obiteljskim molitvama te u raznim prigodama