SAKRALNA UMJETNOST I BESKONA？NO

Sa？etak Umjetnost je prikaz Beskona？nog u kona？nom, op？ega u posebnom, ka？e Friedrich W. J. Schelling i tvrdi da su umjetnost, filozofija i religija pojave duhovnog u vremenu i usko su uzajamno povezane upravo umjetno？？u koja daje oblik onoga Beskona？noga u kona？nome. Ni filozofija ni religija ne mogu bez umjetnosti i zato estetski moment povezuje i ？ini srodnim sve tri duhovne potencije. Sakralna umjetnost jest umjetnost koja uprisutnjuje Sveto. Ona ga ？ini vidljivim, ？tovi？e, ona ga tuma？i, interpretira ga i sluti. Sakralne umjetnosti nema bez njezina bitna sadr？aja – vjere. Kr？？anska je vjera vjera u jednog, svetog, vje？nog i svemogu？eg Boga koji je Stvoritelj. Stvoritelj nema ni po？etka ni kraja – on je jedno s na？im pojmom Beskona？nog. Beskona？nost je pak filozofski pojam i nema svojeg ekvivalenta u Bibliji. Iskustva povezana s tim, me？utim, jasno su opisana u Pismu i u teolo？koj tradiciji: iskustvo Boga usko je povezano sa svije？？u da postoje granice na？ega mi？ljenja i na？ega svijeta. Beskona？no se u judeokr？？anskoj religioznoj tradiciji, a onda i u likovnim umjetnostima, naj？e？？e naziva – Vje？no. Premda etimologija hrvatske rije？i ？vje？nost“ upu？uje na vijek, a vijek je vremenski ograni？eno razdoblje, vje？nost je, kao tipi？no religiozan pojam, poprimila u stvarnosti izraz Beskona？nog. Kr？？anski je nauk, osobito u prvim stolje？ima, u srazu s helenisti？kom kulturom i gr？kom filozofijom, izo？travao svoje pojmovlje te je tako u poznatome Nicejsko-carigradskom simbolu vjere (325. – 381.), me？u ostalim formulirao vjeru u Boga ？svega vidljivog i nevidljivog“ ？ijemu ？kraljevstvu ne？e biti kraja“. Beskona？ni i Vje？ni koji je Tajna ipak nije ostao skriven u beskona？nosti ve？ se objavio. On u njoj postaje prvim i posljednjim razlogom. On je, kona？no, i ime za to ？to nazivamo beskona？nim. Kr？？anstvo je religija koja se temelji na Utjelovljenju – utjelovljenju Beskona？nog u osobi Isusa Krista. On je objava, o？itovanje vje？noga Boga. Ta se vjera nedvosmisleno nadaje iz novozavjetne predaje, a posebice ju je jasno formulirao sv. Pavao u Poslanici Kolo？anima gdje on ka？e da je Krist ？slika Boga nevidljivoga“ (Kol 1,15). U izlaganju se polazi od tih premisa i zorno se, posebice na slikama Krista, analizira utjelovljena Beskona？nost koja i pored jasnih objava ipak ostaje Tajna (trinitarnost kao paradigma za Tajnu, a Tajna za Beskona？nost)