QUO VADIS, FINA? TE？KO？E U PROVEDBI AGENCIJSKE OVRHE

Sa？etak Financijska agencija (FINA) u doma？em je pravom poretku prepoznata kao va？an akter ovr？nog postupka. Ovrha na nov？anim sredstvima i mogu？nost izravne naplate za ve？inu ovrhovoditelja predstavljaju najbr？i i najjeftiniji na？in prisilnog podmirenja njihovih tra？bina. No, to ne zna？i da je provedba ovrhe na nov？anim sredstvima slobodna od prakti？nih nedostataka. Razlog istra？ivanja koje se prezentira u ovom radu le？i upravo u prakti？nom iskustvu s postupanjima FINA-e u postupcima izravne naplate. Iskustva odvjetnika koji zastupaju stranke u tzv. agencijskoj ovrsi ukazuju na postojanje odre？enih nedostataka u provedbi takve ovrhe. Nedostatci u pravilu potje？u iz pretjerano formalnog tuma？enja primjenjivih normi i nevoljkosti primjene rje？enja op？eg ovr？nog prava. Njihovom nastanku i perpetuiranju pogoduje nemogu？nost ulaganja pravnih lijekova i posljedi？no odsustvo izravne sudske kontrole nad FINA-inim radom. Ovrhovoditelji su, stoga, ve？inom prigrlili metodu ？poku？aja i pogre？ke“ te prihva？aju prakti？ne manjkavosti vo？eni idejom ？to skorije i bezbolnije naplate, bez pretjeranog interesa za pravnu sigurnost i funkcioniranje sustava u cjelini. To ne iznena？uje, jer ovrha za vjerovnike ve？inom i nije drugo do posljednji korak skupog i dugotrajnog postupka naplate. No, sagledamo li ？iru perspektivu, pretjerana u？estalost prakti？nih te？ko？a u izravnoj naplati mo？e negativno utjecati na pravnu sigurnost i umanjiti u？inkovitost sustava ovrhe na nov？anim sredstvima u cjelini. Slijedom navedenog, smatramo da postoje razlozi za temeljitiju analizu rada FINA-e u provedbi ovrhe, osobito izravne naplate. U ovom radu izla？emo i analiziramo one nedostatke u provedbi ovrhe na nov？anim sredstvima koje smo identificirali kao naj？e？？e i, gdje je to mogu？e, predla？emo rje？enja za njihovo otklanjanje