？ιρεσι？ kao dru？tveni fenomen: analiza anti？kog termina hereza u kontekstu suvremenih sociolo？kih studija

Sa？etak U sredi？tu je ？lanka termin hereza u anti？kom svijetu i na？in na koji je promijenio svoje zna？enje iz neutralnog u negativno. Koriste？i se interpretacijskim klju？em suvremenih sociolo？kih studija, analiziraju se kontekst i uzroci koji su doveli do te promjene. Suprotno tezama brojnih autora koji izvore kr？？anskog koncepta hereze vide u tekstovima iz sredine 2. stolje？a i prevladavaju？em okru？ju institucionalizacije Crkve, ovaj ？lanak nastoji ukazati na ranije izvore tog koncepta. Prije svega, novozavjetni tekstovi (poput Pavlove Poslanice Gala？anima i Druge Petrove poslanice) ukazuju na postojanje retori？kog diskursa koji sadr？i izvore kr？？anskog kocepta hereze. Nadalje, pod utjecajem radova Johna M. Royaltyja i Tonyja Millera, ti se izvori ne detektiraju jedino i isklju？ivo u novozavjetnim dokumentima ve？ i u ranijim ？idovskim tekstovima iz 2. stolje？a pr. Kr. U ？lanku se posebno isti？u Svici s Crnog mora, otkriveni sredinom pro？log stolje？a. Temeljna teza ？lanka mo？e se definirati na sljede？i na？in: iako se prije 2. stolje？a u izvorima ne pojavljuje u potpunosti razvijen hereziolo？ki diskurs, pa？ljiva analiza tih izvora ukazuje na postojanje retori？ke i dru？tvene dinamike koja stoji u pozadini kr？？anskog koncepta hereze